s

Alienum phaedrum torquatos nec eu, vis detraxitssa periculiser ex, nihil expetendis in mei eis an pericula es aperiri deprecatis.

Dijabetesna retinopatija

Diabetes mellitus (šećerna bolest) predstavlja hronični poremećaj metabolizma kod koga postoji povišen nivo glukoze (šećera) u krvi koju organizam ne može da adekvatno iskoristi i skladišti.

Postoje dva tipa diabetes mellitus-a .

Tip 1 (insulin zavisni) koji nastaje posredstvom autoimune reakcije i uništavanja specifičnih ćelija u pankreasu koje su odgovorne za proizvodnju insulina.

Tip 2 (insulin nezavisni oblik) smanifestuje se većim ili manjim defektom proizvodnje insulina od strane pankreasa ali sa pojavom otpornosti tkiva na dejstvo insulina. U populaciji obolelih od diabetes mellitus-a (šećerne bolesti), oko 90% imaju tip 2  diabetes mellitus-a.

 

Šta je dijabetesna retinopatija?

Povišen nivo glukoze u krvi oštećuje velike i male krvne sudove u organizmu. Oštećenja krvnih sudova na očnom dnu izazivaju oštećenje mrežnjače (jedan od najosetljivijih delova oka zaduženih za vid). Procenjuje se da oko 100 miliona ljudi koji boluju od šećerne bolesti na svetskom nivou imaju dijabetesnu retinopatiju.

 

 

Diabetes mellitus (šećerna bolest) predstavlja hronični poremećaj metabolizma kod koga postoji povišen nivo glukoze (šećera) u krvi koju organizam ne može da adekvatno iskoristi i skladišti.

Postoje dva tipa diabetes mellitus-a .

Tip 1 (insulin zavisni) koji nastaje posredstvom autoimune reakcije i uništavanja specifičnih ćelija u pankreasu koje su odgovorne za proizvodnju insulina.

Tip 2 (insulin nezavisni oblik) smanifestuje se većim ili manjim defektom proizvodnje insulina od strane pankreasa ali sa pojavom otpornosti tkiva na dejstvo insulina. U populaciji obolelih od diabetes mellitus-a (šećerne bolesti), oko 90% imaju tip 2  diabetes mellitus-a.

 

Šta je dijabetesna retinopatija?

Povišen nivo glukoze u krvi oštećuje velike i male krvne sudove u organizmu. Oštećenja krvnih sudova na očnom dnu izazivaju oštećenje mrežnjače (jedan od najosetljivijih delova oka zaduženih za vid). Procenjuje se da oko 100 miliona ljudi koji boluju od šećerne bolesti na svetskom nivou imaju dijabetesnu retinopatiju.

 

Šta utiče na nastanak dijabetesne retinopatije?

Trajanje šećerne bolesti jedno je od najvažnijih faktora u razvoju dijabetesne retinopatije. Kod tipa 1 diabetes mellitus-a, 60% pacijenata razviće dijabetesnu retinopatiju unutar 10 godina.

Kod tipa 2 diabetes mellitus-a u zavisnosti da li pacijent prima insulin, 53% pacijenata razviće dijabetesnu retinopatiju unutar 19 godina.

Loša regulisanost glikemije (nivoa šećera u krvi), hiperetenzija, oštećenje bubrega, povišen nivo lipida (masti) u krvi, anemičnost, trudnoća takođe igraju važnu ulogu u razvoju i pogoršanju dijabetesne retinopatije. Zbog toga je neophodno da se prosečne vrednosti šećera u krvi (HbA1C-glikolizovani hemoglobin), serumskih lipida i krvnog pritiska održavaju u okviru referentnih granica.

 

Koji su simptomi dijabetesne retinopatije i kad treba da se obratite vašem oftalmologu?

Dijabetesna retinopatija se uglavnom javlja na oba oka. Činjenica da dijabetesna retinopatija u ranima fazama ne mora biti praćena simptomima čini ovu bolest opasnom i zbog toga su neophodne redovne oftalmološke kontrole.

Simptomi mogu varirati, ali ako primetite sledeće tegobe treba da se obavezno javite vašem oftalmologu:

– zamućenje vida (pad vidne oštrine)

– naizmenične promene u jasnoći vida ili potpuni gubitak vida

– pojava tamnih mrlja, tačkica, niti

– lošije viđenje boja

 

Postavljanje dijagnoze dijabetesne retinopatije

Dijagnozu postavlja oftalmolog na osnovu:

– anamneze

– kliničkog pregleda (provere vidne oštrine, pregleda očnog dna na široku zenicu, provere očnog pritiska)

– OCT dijagnostike

– FA (fluoresceinske angiografije)

Tipovi dijabetesne retinopatije

Na osnovu prisustva, odsustva i ozbiljnosti promena na očnom dnu, oftalmolog može da klasifikuje dijabetesnu retinopatiju na:

  1. Neproliferativnu dijabetesnuretinopatiju (NPDR)- bez razvoja novih “patoloških” krvnih sudova, ali sa prisustvom mikroaneurizmi i tačkastih krvarenja na retini,
  2. Pre-proliferativnu dijabetesnuretinopatiju (pPDR) – razvoj većih abnormalnosti na krvnim sudovima i pojava krvarenja na očnom dnu.
  3. Proliferativnu dijabetesnuretinopatiju (PDR)- razvoj novih “patoloških” krvnih sudova usled čega mogu nastati krvarenje u staklastom telu i ablacija mrežnjače.

Dijabetesna makulopatija je podentitet dijabetesne retinopatije i može se javiti u svim gore navedenim njenim stadijumima. Nju karakteriše curenje iz krvnih sudova u predelu žute mrlje ili blokada u protoku krvnih sudova žute mrlje.

Lečenje dijabetesne retinopatije

Lečenje dijabetesne retinopatije podrazumeva primenu laser fotokoagulacije (LFC) gde dejstvom lasera sprečavamo curenje iz krvnih sudova u mrežnjaču i sprečavamo nastanak novih “patoloških” krvnih sudova.

Drugi metod lečenja predstavlja davanje takozvane anti VEGF terapije u šupljinu očne jabučice tj. intravitrealno. Anti VEGF su lekovi koji sprečavaju nastanak novih “patoloških” krvnih sudova i krvarenje iz postojećih oštećenih krvnih sudova u mrežnjaču . Postoje nekoliko vrsta anti VEGF lekova u upotrebi: bevacizumab (Avastin), ranibizumab (Lucentis), aflibercept (Eylea).

Ukoliko dođe do pojave krvarenja u očnu šupljinu od strane “patoloških” krvnih sudova sa razvojem membrana koje mogu da izazovu ablaciju mrežnjače, pristupamo operaciji hirurškog uklanjanja krvi i membrana koja se naziva pars plana vitrektomija.