s

Alienum phaedrum torquatos nec eu, vis detraxitssa periculiser ex, nihil expetendis in mei eis an pericula es aperiri deprecatis.

Keratoconus

Rožnjača predstavlja providnu, avaskularnu (bez krvnih sudova), višeslojnu strukturu prednjeg dela oka odgovornu za prelamanje svetlosnih zraka. Ona ima približan oblik odsečene sfere, sa manjom debljinom u centru nego na periferiji.

 

Šta je keratoconus?

Keratokonus predstavlja obostrano oboljenje koje karakteriše progresivno smanjenje debljine tkiva rožnjače a praćeno je koničnim (kupastim) ispupčavanjem rožnjače sa najvećim istanjenjem na vrhu. Nastaje kao rezultat genetskih faktora, enzimskih, hromozomskih abnormalnosti, kao posledica neke od hirurških intervencija i drugih mehaničkih faktora. Stopa keratokonusa u opštoj populaciji je od 50 do 230 na 100.000 ljudi, podjednako kod oba pola.

 

U kom dobu se najčešće javlja?

Keratokonus javlja se najčešće u periodu puberteta i može da se ispolji nejednakim intenzitetom na oba oka. U periodu između 30. i 40. godine dolazi do “usporavanja” bolesti. Ovo oboljenje može biti udruženo sa drugim očnim tegobama poput urođene katarakte, slaba razvijenost ili nedostatak dužice, retinopatija prematurusa, kao i sa sistemskim stanjima (astma), raznim genetskim poremećajima.

 

Koji su simptomi i prognoza bolesti?

Osoba primećuje pad vidne oštrine, nejasnu sliku opaženih predmeta, pojačanu osetljivost na svetlost, pojavu “duplih” slika opaženih predmeta, pojačano suzenje oka.

Ukoliko se napredovanje bolesti ne zaustavi, dolazi do sloma mehanizama koji čine rožnjaču otpornom na vodu. To dovodi po preteranog nakupljanja vode u rožnjači, zajedno sa ožiljavanjem, koje ugrožava vidnu funkciju.

 

Dijagnoza

Oftalmolog postavlja dijagnozu na osnovu:

pregleda (procena vidne oštrine, pregled svih očnih struktura na biomikroskopu)

keratometrije (procedura gde aparatom određujemo dimenzije rožnjače i njenu zakrivljenost)

kornealne topografije (merenje oblika i veličine iregularnosti u zakrivljenosti rožnjače, kao i merenje njene debljine- Orbscan aparat)

OCT dijagnostika prednjeg segmenta oka

 

Podela

Na osnovu keratometrijskih merenja, oblika ispupčenja, vršimo gradaciju jačine oboljenja od blagog, umerenog, izraženog i veoma ozbiljnog.

 

Lečenje

Oftalmolog sprovodi lečenje keratokonusa prema ozbiljnosti stanja i mogućnosti da se postigne najbolja korekcija vida. U početku, ukoliko je moguće korigujemo vid naočarima.

Bolje rešenje za kvalitetniji vid predstavlja korekcija raznim tipovima kontaktnih sočiva, specijalnim metodama fitovanja istih, kao i upotrebu specijalnih Rose K kontaktnih sočiva.

Ugradnja intrakornealnih prstenova u tkivo rožnjače (ICRS), kojom se poboljšava oblik rožnjače, može u težim slučajevima keratokonusa da poboljša vidnu oštrinu pacijentu.

 

Ukoliko keratoconus napreduje i preti većem istanjenju rožnjače onda je neophodno uraditi neku od hirurških metoda kojom će se rožnjača učvrstiti („zacementirati“) i sprečiti njeno dalje istanjivanje.

 

  1. Corneal cross-linking (CXL) predstavlja hiruršku metodu koju koristimo kad je bolest u fazi progresije i kad još uvek postoji određena debljina tkiva za ovaj zahvat. Dejstvom rastvora vitamina B2 i specijalnih UV lampi, stvaramo “poprečne veze-crosslinks” u osnovnoj mreži kolagenih vlakana, samim tim pojačavamo biomehaničku otpornost rožnjače.
  2. Kad je rožnjača ožiljno izmenjena, tada pristupamo operativnoj proceduri koja se naziva keratoplastika. Vršimo uklanjanje obolelog tkiva rožnjače i zamenu istog sa donorskim tkivom pune debljine (penetrantna keratoplastika). U poslednje vreme koristi se i pristup lamelarne keratoplastike (DALK) u posebno odabranim slučajevima.